utorak, 26. kolovoza 2025.
Mnoge duše padaju u pakao
Poruka od Boga Oca Valentinu Papagni u Sydneyju, Australija 24. srpnja 2025.
Ovaj jutro anđeo je došao i odvodi me k grupi ljudi koji stoje u redu ispred male crkvice.
Upita ih, “Što sve čekate?”
“Čekamo na svekrštenika da nam se ispovijedimo — tu je lijepi svekrštenik koji prima ispovijedi,” odgovaraju mi.
Kažem, “Oh, i ja moram otići na ispovijed.”
Naglo primjećujem da ti ljudi dolaze i odlaze, zatim staju i nestaju.
Kad sam ušla u crkvu, kleknula sam na klupu i pomislila, ‘Dok sam ovdje, otići ću na ispovijed.’
Iznenada se otvori vrata ispovjednice, a ja mislim da je to svekrštenik koji izlazi. Blago mi uzme ruku i drži ju u svojoj ruci te tiho kaže: “Ja sam tvoj Bog Otac. Želim ti pričati.” Gestom svoje ruke kaže: “Rekao im sam da odu,” misleći na sve druge ljude.
“Ti ne trebas ispovijed. Ja samo želim s tobom pričati, žaliti se tebi,” kaže mi.
“Znaš, ja sam tako tužan. Vidjela si? Poslao sam ti lijepog svećenika (oca Janeza Kalana) kojeg si poznavala u životu. Poslao sam ga da ti dâ hrabrosti i podigne duh. Ali kažem ti, poruke koje primaš s Neba su autentične, ali žao mi je, svijet ih ignorira. Previše zbrke ima, previše zlo postoji. Ali moram ti reći da je svijet sad tako loš da mnogo ljudi umire i mnogi od njih idu u pakao jer umiru bez pokajanja.”
Kad sam čula te riječi, bila sam jako tužna. Kažem: “Oče, to je strašno!”
On kaže: “Ne žele me poznati, odbacuju milosti i blagoslove od mene, a žao mi je, svijet nastavlja tako dalje. Ima još mnogo nesreća nad vama, ali dolazi probudjenje, imajte nade i ne dajte da vas stvari demoraliziraju. Nastavljajte pričati s ljudima i idite naprijed koliko god možete. Imate puno neprijatelja koji žele zlo na tebe. Budi hrabra jer smo svi s tobom, a na Nebu svi se mole za tebe.”
“Ne brini. Ne budi tužna. Sad ljudi su hladni i ne zanimaju ih (poruke). Mnogi još spavaju — njihova srca su potpuno okamenjela. Ali dolaze vremena kada će te trebati i moliti te da im pomogneš. Nastavljaj se moliti i propovijedaj Moje Sveto Riječ koju ti uči. Na Nebu svi se mole za tebe, a mi volimo te. Ne odustaj. Idi dalje.”
“Hrana je sad vrlo važna na svijetu. Mnogi ljudi hrane propagiraju ljudima, a oni su prejedljivi, samozadovoljni i pohlepni. Misle samo o tome što će jesti i kako lijepa je hrana koju će jesti. Ne misle na siromašne. Svi misle samo o tome kako će uživati, putovati i raditi druge svjetovne stvari.”
Dok mi je Bog Otac govorio, primijetila sam pored Njega, s njegove desne strane, staromodni telefon. Bog Otac reče: „Znaš, imam poziv, moram otići. Ja Sam vrlo zauzet, oni me zovu svuda.”
Bog Otac se žalio, a u isto vrijeme došao mi je dati hrabrost.